Politička situacija u Venezueli – intervju s Yonie Moreno

Hands off Venezuela intervjuirao je Yonie Moreno, članicu CMR-a o trenutnoj situaciji u Venezueli. Yonie priča o raznim stvarima, od PSUV-a do pitanja radničkog upravljanja i borbe za Sanitarios Maracay.

Hands off Venezuela: Chávezova izborna pobjeda 3. decembra dogodila se u vrijeme masovne narodne mobilizacije i pokrenula novu fazu koju obilježava čitav niz mjera koje je najavio predsjednik, kao što su stvaranje PSUV-a, nacionalizacija strateških kompanija; sve to u otvorenoj borbi protiv državne birokracije i potvrđujući socijalistički karakter koji je venecuelska revolucija morala dobiti. Od tada su prošla tri mjeseca. Kako vam se čini praktična primjena tih mjera?

Yonie Moreno: prvo što uočavamo je Chávezovo skretanje ulijevo. Kao što smo i očekivali, susreće se s otporom i sabotažom kapitalista. Početkom godine imali smo opći rast cijena osnovnih proizvoda koji je premašivao vladina ograničenja koja kapitalisti nisu poštovali. Inflacija je porasla za 2% u januaru. To je posljedica nestašice osnovnih proizvoda. Pokazatelj nestašice proizvoda prema BVC (Venecuelska centralna banka) skočio je sa 9.2% u decembru na 14.3% u januaru. Problem je u tome što je profit kapitalista pao zbog akcija vlade kojim se pokušalo regulirati cijene. Kapitalisti prestaju proizvoditi ili čuvaju robu za bolju prodaju u budućnosti. Ovome treba dodati svjesnu sabotažu udruge poslodavaca i imperijalizma.

U januaru i februaru pojavile su se kontradikcije koje pokreću revoluciju od početka. Mjere koje uvodi Chávez, čak i ako ne prelaze granice kapitalizma, u kontekstu krize kapitalizma u Venezueli i vani, proturječe interesima kapitalista i onemogućuju normalno funkcioniranje kapitalizma u Venezueli. Chávezova vlada uvodi niz reformi na korist naroda. Međutim, za kapitaliste nema više mjesta za daljnje reforme. Bankari, industrijalci i spekulanti žele napasti radnike kako bi povećali profite. Zahtijevaju privatizaciju i smanjenja prava svuda u svijetu. To bi željeli i u Venezueli, a to su i imali jedno vrijeme. Kada je Chávez došao na vlast mislili su da će on biti njihova marioneta. Međutim, u određenom trenutku su vidjeli da ne mogu kontrolirati situaciju, da Chávez provodi politiku suprotnu njihovim interesima. To je bio razlog puča 2002., kada je odobren zakon koji je omogućio Chávezu da provede još 49 koji su slijedili. To zakoni nisu prelazili granice kapitalizma. Masovni pokret porazio je puč. Izgubili su i sada se suočavaju s problemom da je vlast i državni aparat (još uvijek buržujski) izmakla njihovoj kontroli. Istodobno, mase su spremne i oprezne. Ali ekonomija je, kao što smo vidjeli zadnjih tjedana još uvijek u njihovim rukama.

Predsjednik provodi politiku preraspodjele naftnog bogatstva siromašnima. Gotovo 40% nacionalnog budžeta je predviđeno za socijalne troškove. To je jedna od najviših razina na svijetu. Sastoji se od čitavog niza projekata koji, ostajući u granicama kapitalizma, koriste masama i štete kapitalistima; npr. gornja granica za cijene osnovnih proizvoda. To nije socijalistička mjera. Ipak, u sadašnjem kontekstu napada profitnu stopu kapitalista koji odgovaraju ne proizvodnjom, sabotažom ekonomije, povećanjem cijena i stvaranjem nestašica. Druga mjera se tiče razmjena moneta. Postoji gornja granica dopuštenog iznosa za mijenjanje bolivara u dolare. Tu mjeru je uvela vlada kako bi spriječila iznošenje dolara iz zemlje - odljev kapitala. Prisjetimo se kako je procijenjeno da je u zadnjih 40 godina preko 300 000 miliona dolara iznijeto iz Venezuele i stavljeno u međunarodne banke. To je bila tradicionalna metoda krađe koju su podjednako koristili i imperijalisti i lokalni kapitalisti. Ova mjera koristi radnicima pošto bogatstvo ostaje u zemlji. Međutim, to je restrikcija slobodnoj cirkulaciji kapitala i smanjuje akumulaciju profita i mogućnost da kapitalisti drže svoj profit na sigurnom mjestu. Ako uzmemo u obzir i Chávezove najave o nacionalizacijama dobit ćemo cjelovitu sliku. Sve ove mjere, uz ostalo, u korist naroda izazvale su smanjenje produktivnog ulaganja kapitalista.

Hands off Venezuela: Koja je reakcija vlade na sabotažu i nestašice početkom godine?

Yonie Moreno: S jedne strane vlada je proglasila zakon o obrani Republike koji je omogućio eksproprijaciju svake kompanije koja čuva proizvode kao i firme upletene u spekulaciju. Chávez je zaprijetio eksproprijacijom klaonica i skladišta ako se nestašica osnovnih proizvoda nastavi. U stvari, jedna je i oduzeta (Fricapeca) u Zuliji, gdje su radnici dugo zahtijevali eksproprijaciju. Skladište je bilo zatvoreno gotovo 2 godine, a jedno vrijeme je to bilo drugo najveće skladište u Latinskoj Americi. Istovremeno je uvozilo hranu i preko MERCAL-a (državnu mrežu distribucije hrane koja pokriva 50% isporuke osnovnih proizvoda po sniženoj cijeni) prodavalo uvezene proizvode, što je uzrokovalo smanjenje nacionalne proizvodnje. Na taj način vlada je uspjela privremeno zaustaviti sabotažu kapitalista i stabilizirati cijene.

Suočena sa sabotažama kao što je ova, vlada ima nekoliko mogućnosti: može popustiti pritiscima kapitalista, povećati pritisak na njih ili , što predlaže CMR, eksproprirati kapitaliste, upravljački vrh ekonomije, 2/3 BDP-a kako bi se organizirala ekonomija na osnovama demokratske planske ekonomije na korist svih i prema socijalnim potrebama, a ne profitima kapitalista. Ako vlada ne krene u akciju, kapitalisti će nastaviti sabotirati ekonomiju. Ono što zadnji mjeseci pokazuju je da venecuelsku ekonomiju kontrolira buržoazija, a ne vlada predsjednika Cháveza. Na kraju, ravnoteža će se doseći preplavljivanjem venecuelskog tržišta uvezenim proizvodima plaćenima naftnim bogatstvom.

U ovoj situaciji, vlada je početkom februara kupila CANTV i Electricidad de Caracas. Iako je Chávez govorio kako će se prvo izvršavati eksproprijacije, a tek onda će vlada procjenjivati vrijednosti, nacionalizacije nije izvršena na taj način. Pritisak ekonomske sabotaže i reformističkih snaga u vladi se osjećao. Vlada je kupila te kompanije od međunarodnih aktera za razumnu cijenu, na olakšanje tržišta.

CMR zastupa stajalište kako je najbolje rješenje eksproprijacija bez nadoknade. Ona je itekako plaćena svih ovih godina tokom kojih su ove kompanije bile u rukama multinacionalnih grupa koje su se bogatile na račun venecuelskog naroda i radnika. Vlada nije odlučila poći tim putem. DO neke mjere, strani vlasnici su bili prisiljeni prodati pod prijetnjom eksproprijacije i to su i učinili.

Za CMR, ove nacionalizacije, čak i uz nadoknade, progresivna su mjera koju podupiremo. Ali to se ne može zaustaviti na tome. Kao prvo, kontrola nad ovim nacionaliziranim kompanijama mora biti u rukama radnika. Ako državna birokracija preuzme kontrolu, ove nacionalizacije će biti katastrofa. To bi dovelo do kontinuirane sabotaže od strane državnog aparata, povezanog tisućama niti, vidljivih i nevidljivih, s buržoazijom i imperijalizmom.

Trenutno vlada primirje, ali sukob će ponovo isplivati prije ili kasnije na višoj razini jer proturječja između potreba masa i Chávezove želje da poboljša životni standard venecuelskog naroda, pogotovo najsiromašnijih, te nemogućnosti kapitalističke proizvodnje za zadovolji te potrebe. Chávez odražava želje za boljim životom velike većine stanovništva. Problem Venezuele je u tome što kapitalizam ne može razviti ekonomiju zemlje. To je zapreka razvoju nacije. Chávez poziva razumne kapitaliste koji žele unaprijediti zemlju i poziva ih da ulažu istodobno im prijeteći eksproprijacijom. Eksproprira i nacionalizira neke kompanije govoreći kako treba proizvoditi za potrebe, a ne za profit. Neprestano govori protiv kapitalizma, kako Venezuela mora krenuti prema socijalističkoj revoluciji, kako treba čitati Marxa itd... Iznad svega, Chávez stimulira borbu i organiziranje masa.

Prije ili kasnije sukob između kapitalista i vlade će ponovo izbiti. Dakle, stvari će se raščistiti ili eksproprijacijom kapitalističke klase ili povlačenjem pred njenim pritiskom. Do sada, vlada je uspijevala manevrirati između dva pola zbog dohotka od nafte koji poni rupe nastale kapitalističkom sabotažom. Ali korištenje dohotka od nafte na ovaj način neće trajati zauvijek i već se stvaraju velike suprotnosti. Svaka promjena, bila ona i mala, u rastu svjetske ekonomije, sa svojim utjecajem na cijenu nafte i dolara, imat će ogromne posljedice na venecuelsku ekonomiju.

Hands off Venezuela: Koje značenje ima pokretanje Ujedinjene socijalističke partije Venezuele nakon izbora?

Yonie Moreno: Chávezovo skretanje ulijevo imalo je posljedice na bolivarski pokret. U svojem zadnjem dokumentu CMR ukazuje na glavnu kontradikciju u revoluciji, sukob revolucionara i reformista, što je izraz klasne borbe, traje sada unutar bolivarskog pokreta nakon što je opozicija poražena. Ako podjela na klasnoj osnovi još nije jasna to je zbog Chávezovog velikog autoriteta. Prijedlog osnivanja Ujedinjene socijalističke partije Venezuele (PSUV) doveo je do napetog stanja. Tri partije, koje su prije bile u "Bloku za promijene" (koaliciji koja je podržavala Cháveza) PCV (Komunistička partija Venezuele), PTT i PODEMOS odbili su se raspustiti u PSUV, kao što su to MVR, UPV i MEP već učinili. Ovo je izazvalo neke kontroverze unutar tih partija kao i između vođa tih organizacija i Cháveza. Jedan od najžešćih sukoba dogodio se sa vođom PODEMOS-a i guvernerom države Aragua, Didalcom Bolivarom. Chávez je dao nekoliko kritičkih komentara, govoreći kako je od socijaldemokrat, na ne socijalist; a to su različite stvari. Govoreći općenito o tim partijama, Chávez je istakao kako su one, praktički, na strani opozicije. To je politička smrt za te organizacije. Ako odbiju ući u PSUV, to je zbog birokratskih kalkulacija i straha od gubitka pozicija ministara, guvernera i gradonačelnika. Također se boje kako će PSUV-om dominirati birokracija MVR-a.

Doći će do titanske borbe unutar PSUV-a između revolucionarnih elemenata i reformista i birokrata. Vodstvo PPT-a, PODEMOS-a i PCV-a vidi ujedinjenje kao opasnost za vlastite pozicije umjesto kao mogućnost za stvaranje revolucionarne partije sa socijalističkim programom u Venezueli. Borba u PSUV-u još nije odlučena. To će biti borba između reforme i revolucije i u predstojećim mjesecima to će biti jedno od najvažnijih bojišta protiv reformizma. Chávez pokušava provesti stvaranje partije odozdo. Želi je koristiti kao bič protiv birokratizma koji će biti istinski demokratski. Od aprila PSUV-ovi bataljuni će se formirati po cijeloj Venezueli. Oni će odrediti program i vodstvo PSUV-a. Od augusta počet će kongres koji će trajati do kraja godine u debati o programu i kako organizirati PSUV.

CMR smatra kako je jedan od njegovih prioriteta stvaranje PSUV-a sa socijalističkim programom koji će stati na kraj kapitalističkom kaosu nacionalizacijom banaka, glavnih industrija i multinacionalnih kompanija kako bi uveo demokratsku plansku privredu. PSUV je također jedan od instrumenata potrebnih da bi se dokrajčila buržujska država i birokratizam. Za sve ovo radnička klasa mora se staviti u prve redove borbe za izgradnju PSUV-a.

Vidjet ćemo kako će se stvari razvijati i hoće li se ove partije na kraju priključiti PSUV-u. Ako obiju, suočit će se s ogromnim problemima. Ovo je samo početak klasne podijele unutar bolivarskog pokreta koja će utjecati na sve grupe u njemu.

Hands off Venezuela: Još jedno od pitanju u centru pažnje je položaj radnika Santarios Macaraya i njihova borba za nacionalizaciju kompanije. Ima li kakvih novosti o ovome i kakva je općenito situacija u radničkom pokretu - UNT, FRETECO, itd...

Yonie Moreno: Nedavno su radnici Santarios Maracaya kupili sirovine dohotkom od prodaje kupaonskih garnitura. To će im omogućiti da proizvode slijedećih 6 mjeseci. Bilo je nekakvih napetosti među radnicima, jer dohodak nije bio dovoljno visok da bi osigurao pristojnu plaću, nego samo obroke i 30 000 bolivara tjedno. Unatoč tome, radnici su izdržali četiri mjeseca. Postoji li bolji dokaz o visokoj razini svijesti venecuelskih radnika?! Sve, dakako, ima svoje granice. Sada očekuju kako će uspjeti povećati proizvodnju, prodaju i na taj način osigurati bolje plaće. Sve to očekujući odluku vlade o eksproprijaciji, koja im je jedini izlaz. Kompanija, pod radničkom kontrolom se ne može natjecati na kapitalističkom tržištu. Nakon prosvjeda, 8. februara, ministarstvo rada poslalo je delegaciju u posjet tvornici. Od tada nisu čuli nikakvih vijesti.

Reformistička birokracija pokušat će na sve načine onemogućiti nacionalizaciju tvornice. Postoje velike razlike između onog što ministarstva radi i onoga što Chávez govori i čini. Jedan od primjera je intervju koji su radnici Santarios Maracaya uspjeli dobiti kod jednog od glavnih službenika u Ministarstvu financija. Rekao im je kako vladu ne zanimaju nacionalizacije kompanija, osim onih koje su privatizirane i kako je njihova namjera stvaranje mješovitih kompanija. Istakao je kako bi mogli koristiti metodu su-upravljanja koje se koriste u Invepalu i Invevalu. Sve je to govorio u trenucima kada je Chávez eksproprirao Fricapecu i onkološku bolnicu Padre Marchado. TO očito nije najbolji način poticanja kapitalista da stvaraju mješovite kompanije.

Istodobno, birokratska sabotaža radničke kontrole se nastavlja. U Invevalu radnici su se mobilizirali i zahtijevaju cijevi od PDVSA kako bi mogli nastaviti raditi, pošto ih je državna naftna kompanija odbila isporučiti. Radnici su sve pokušali. Ono što ne valja u su-upravljanju je birokracija, neučinkovitost i sabotaža.

Državna birokracija i reformisti su vrlo slabi. Tlo propada pod njima. Svoju snagu izvlače iz činjenice da radnička klasa nije, za sada stala u prve redove revolucije; iz paralize radničke klase kada provode njene revolucionarne zadatke vođenja potlačenih u zemlji. Ali to se može promijeniti svakog trenutka.

Borba u Santarios Maracayu pokazuj potencijal venecuelskog proletarijata. Eksproprijacija Santarios maracaya će ovisiti o širenju okupacija tvornica. 10 ili 100 Santarios maracaya je potrebno! Pogotovo bi sve struje UNT-a trebale širiti borbu i spriječiti da ostanu izolirane. Santarios Maracay mora biti primjer ostatku radničke klase. Moramo izvršiti revolucionarnu eksproprijaciju kapitalista, pokrenuti tvornice, koordinirati proizvodnju odozdo, a ne čekati na sporu i neučinkovitu birokraciju da to učini. Radnici moraju slijediti primjer Santariosa, preuzeti inicijativu i organizirati ekonomiju na novoj osnovi.

Hands off Venezuela: Kako se te prepreke mogu prevladati?

Yonie Moreno: UNT se može razviti jedino ako se organizira kao instrument radničkog preuzimanja vlasti, a ne kao sindikat koji se bavi zahtjevima radnog mjesta. Radnička borba prešla je razinu razgovora o kolektivnom ugovoru na razinu razgovora o tome tko ima kontrolu na kompanijama i ekonomskom aktivnosti zemlje. Preuzimanje vlasti je glavni zadatak radničke klase u ovoj revoluciji i jedini je put do pobjede. Okupacije tvornica moraju se proširiti i tvornički komiteti moraju se osnovati kako bi se u potpunosti ostvario potencijal radničke kontrole. Ova vijeća moraju koordinirati s komunalnim vijećima kako bi stvorili sovjete.

Ako se ovaj zadatak podredi pitanju izbora u UNT-u, ako ti izbori postanu pitanje oko kojeg se sve ostalo kreče, onda će radnička klasa opet biti paralizirana, kao što je bila zadnjih godina. Nažalost C-CURA, grupa oko Orlanda Chirinosa, najborbenijeg dijela radničke klase, još uvijek je zakopana u pitanju izbora. Većina UNT-a se neće pridobiti na biralištima, nego na ulici. Dio UNT-a koji se stavlja u prve redove borbe za socijalizam u Venezuela (ne samo na verbalnoj razini, nego demonstrirajući svojim akcijama) biti će onaj koji će osvojiti većinu radničke klase. Kao što je Lav Trocki objasnio u svojoj Historiji ruske revolucije "većina se ne broji, nego osvaja". To je lekcija koju vodstvo C-CURA-e ne bi trebalo zaboraviti. Ako nastavimo slijediti ovu liniju paralize, podjela u UNT-u će se konačno ostvariti. To bi značilo ozbiljan nazadak za venecuelske radnike u korist birokracije i kapitalista. To je ozbiljna opasnost za radnike i za revoluciju, koja kako bi pobijedila treba proletarijat u prvim redovima. Ako se ovo ne razriješi moglo bi se dogoditi da vodstvo UNT-a savlada pokret samih radnika.

Hands off Venezuela: Kako je prošla Chávezova latinoamerička turneja? Koje su najvažnije posljedice u Venezueli i inostranstvu?

Yonie Moreno: Imperijalizam je vrlo zabrinut svime što se događa u Venezueli. Kada bi mogli, udvostručili bi napore da sruše Cháveza i revoluciju, ali zauzeti su u Iraku. Nemaju slobodne ruke da interveniraju u Venezueli. Najbolja obrana revolucije je njezin internacionalni karakter. Bushev posjet je bio totalna katastrofa, dok je Chávez istodobno bio na turneju uz masovne mitinge u Argentini, Boliviji i Haitiju, Busha su gađali kamenjem u Brazilu, Kolumbiji, Gvatemali. Nikakve značajne dogovore nije postigao na svojoj turneji. Imperijalizam je pokušao izvršiti diplomatski protu-udar na venecuelsku revoluciju. Odgovor na to bilo je masovno narodno odbijanje u svakoj zemlji u koji je Bush stupio nogom.